Podijelite ovaj post
Pčelinja zajednica jedno je od najsavršenijih ustroja i funkcioniranja društva. U zajednici svatko ima svoj posao i tijekom razvoja pčele prolaze kroz različite stadije razvoja i položaja u društvu. Njihova brojnost i dužina života variraju ovisno o dobu godine. Životni vijek pčele je vrlo kratak i prosječno se kreće oko 45 dana, a u sezoni, početkom svibnja i u lipnju, broj pčela u košnici može dosegnuti i do 60.000 jedinki ovisno i o veličini košnice. Zimske pčele žive puno duže zato što se ne troše letom i skupljanjem nektara te one žive od 4 do 6 mjeseci i tada je brojnost u jednom društvu od 10.000 – 15.000 jedinki. Članovi pčelinje zajednice su matica, pčele radilice i trutovi.
Pčele se prodaju na kilograme. U jednom kilogramu pčela ima oko 10.000 jedinki.
Matica
Svi poslovi i ustroj društva odvijaju pod budnim okom matice. Matica može živjeti i do pet godina, a u rijetkim slučajevima i do 7 godina i ona je jedina pčela u košnici koja polaže jaja. Najproduktivnija je u ljetnim mjesecima, kada polaže i do 2.500 jaja dnevno. Osnovni i jedini zadatak matice u pčelinjoj zajednici je polaganje jaja. Obavljanje ove funkcije ovisi od vanjskih uvjeta, jačine pčelinje zajednice, rezervi hrane i starosti matice.
Matice se razlikuju od trutova i pčela radilica po tome što imaju izdužen zadnji dio tijela, pa su joj krila primjetno kraća u odnosu na tijelo. Posjeduju žalac, ali ga nikada ne upotrebljavaju da ubodu pčelara, već joj služi za borbu s drugim maticama. U košnici opstaje samo jedna matica, osim u nekim izuzetnim okolnostima. Matica se najčešće nalazi na okviru sa otvorenim mladim leglom, okružena pčelama radilicama, koje je hrane i sa nje uzimaju feromon koji dalje prenose ostalim članovima društva. Feromoni imaju ključnu ulogu u funkcioniranju pčelinjeg društva. Na osnovu njih se razlikuju pčele iz različitih zajednica. Pored toga djeluju destimulativno na razvoj jajnika pčela radilica. Cjelokupan socijalni život pčela ovisi o feromonima matice, pa tako i izgradnja matičnjaka.
Pčela zamahne oko 11.400 puta u minuti, zbog čega i čujemo zvuk zujanja.
Mlada matica se pari s trutovima samo jednom u svom životnom vijeku. Izlazi iz košnice i u tom jednom letu se istovremeno pari s 10-20 trutova. Polaže sjemenu tekućinu u spremnik iz kojeg će oplođivati jajašca tijekom cijelog svog životnog vijeka. U ćelije saća polaže dvije vrste jaja – oplođena i neoplođena. Iz oplođenih se razvijaju pčele radilice, a iz neoplođenih trutovi (partenogeneza). Za polaganje jaja koristi mehanizam kojim može utjecati na to da li će jaja oploditi ili neće što znači da može odabrati hoće li u trenutku polaganja jajeta istisnuti sjemenu tekućinu i oploditi jaje ili ne, a sve ovisi o stanju i potrebama cijele pčelinje zajednice.
Od osobina matice ovise osobine čitavog društva. Genetika trutova je također važna jer kako se troši sjeme svakog pojedinačnog truta tako se i razvijaju pčele sa različitim osobinama, pa neko društvo koje je bilo na primjer mirno može u nekom trenutku postati agresivno kada sjeme agresivnog truta dođe na red. Matice u našim krajevima počinju polagati jaja u siječnju i najčešće završavaju u listopadu. U intenzivnom pčelarstvu matice je potrebno mijenjati već poslije jedne, najviše dvije godine.
Ukoliko pčelinje društvo ostane bez matice, pčele uslijed nedostatka feromona počinju da izvlače matičnjake. To su specifične ćelije koje pčele počinju izgrađivati nad jednodnevnim jajima odnosno larvama. Ovisno o jačini i osobinama društva može nastati od nekoliko do dvadesetak, pa čak i više matičnjaka u društvu bez matice. Nakon 16 dana izlazi mlada matica iz matičnjaka i prvo što radi je uništavanje svih drugih matičnjaka odnosno matica. U košnici ostaje samo jedna. Nakon sedam dana probnih letova izlazi na parenje tijekom lijepog i sunčanog dana. Tom prilikom se može udaljiti i nekoliko kilometara od košnice i pari se na visini od oko 100 metara od tla. Nakon oplodnje vraća se u košnicu i više je nikada ne napušta osim prilikom rojenja. Par dana kasnije moguće je uočiti prva položena jaja u ćelijama ukoliko je sve prošlo kako treba. Ukoliko se matica ne vrati sa oplodnje društvo je osuđeno na propast s obzirom da nema više jednodnevnih jaja iz kojih je moguće izvesti novu maticu.
Uslijed prekobrojnosti jedinki i skučenog prostora u kasno proljeće i rano ljeto, pčelinje zajednice prirodnim putem mogu ući u rojevni nagon odnosno u proces rojenja. To je prirodna težnja svake pčelinje zajednice, pokrenuta osnovnim životnim postulatom – nagonom za razmnožavanjem. Prilikom rojenja pčele formiraju u košnici matičnjake iz kojih će se izleći mlade matice, dok stara matica sa oko dvije trećine pčela napušta košnicu i nastoji pronaći novo stanište u prirodi. Uloga pčelara je sprječavanje prirodnog rojenja kako ne bi ostao bez pčela jer se na taj način oslabljuje zajednica, te da pokuša kontrolirati rojenje i sprovoditi ga na takav način da formira rojeve koje zadržava na pčelinjaku. Rojevi se formiraju najčešće oduzimanjem dijela pčela prekobrojnim zajednicama, kojima dodaje oplođenu maticu i na taj način formira novo društvo koje smješta u novu košnicu.
Pčele radilice
Pčele radilice su zapravo spolno nerazvijene ženke. Pčele radilice razvijaju se iz oplođenih jaja, isto kao i matica, ali ih pčele radilice kraće hrane matičnom mliječi nego maticu, što za posljedicu ima da je pčela radilica predodređena za sve poslove u košnici koje ne obavljaju matica i trutovi.
Kada se dogodi da u košnici nema matice pa samim tim ni larvi koje treba hraniti, kod pčela radilica moguće je da se naknadno razviju jajnici iz kojih pčele radilice polažu neoplođena jaja. Ovakve pčele radilice nazivaju se lažnim maticama i može ih biti više u košnici. Iz ovakvih neoplođenih larvi razvijaju se trutovi, tako da je ovakvo pčelinje društvo osuđeno na propast. Medonosne pčele odrađuju posao u košnici na osnovu svoje starosti. Sve pčele radilice prolaze kroz ove faze:
- od 1 – 2 dana starosti provode dane čisteći ćelije saća počevši sa onom u kojoj su se izlegle
- od 3 – 5 dana starosti hrane starije larve
- od 6 – 11 dana starosti hrane mlađe larve
- od 12 – 17 dana starosti proizvode vosak, izgrađuju saće, nose hranu i vrše pogrebne dužnosti
- od 18 – 21 dan stražare na ulazu u košnicu i štite istu od uljeza
- od 22 dana pa do kraja života (40 – 45 dana) prikupljaju nektar, pelud i vodu
Svaka pčela u koloniji ima jedinstven miris, kako bi je članovi kolonije mogli prepoznati. Medonosne pčele imaju 170 receptora mirisa koji im omogućuju rodbinsko prepoznavanje, društvenu komunikaciju unutar košnice i pronalaženje hrane. Njihov njuh je toliko precizan da mogu razlikovati stotine različitih biljnih sorti.
Prosječna pčela proizvede oko 1/12 žličice meda u svom životu, a tijekom jednog leta posjeti 50-100 cvjetova.
Mozak pčele je ovalnog oblika i velik je kao sjeme sezama, ali to ne znači da one nemaju izvanrednu sposobnost učenja i pamćenja, te da nisu sposobne napraviti kompleksne proračune vezane za svoje izlete. Medonosne pčele znaju da je planeta okrugla, te mogu računati kutove kako bi se orijentirale.
Jedan od važnijih poslova unutar košnice je i održavanje idealne temperature. Idealna temperatura u zoni legla je 34 – 35 ⁰C. Ukoliko je potrebno pčele mogu spustiti temperaturu u košnici mahanjem krilima, isparavanjem viška vode i pravljenjem brade ispred ulaza u košnicu stvarajući tako idealnu mikroklimu unutar košnice.
Mlade pčele ne znaju kako treba napraviti med nego sve nauče od starijih i iskusnijih.
Medonosne pčele komuniciraju putem plesa. Pčela prilikom povratka u košnicu informaciju o pravcu i udaljenosti izvora hrane ostalim pčelama u košnici prenosi specifičnim pokretima, odnosno plesom u obliku osmice. Pčela se kreće pod istim kutom u odnosu na vertikalnu liniju saća (suprotno gravitaciji) i složenim pokretima daje upute svojim tijelom drugim pčelama određujući pravac do hrane i pravac u odnosu na sunce pri izlasku iz košnice. Brzinom kretanja i specifičnim brzim pokretima zatkom, kojih je i do 15-ak u sekundi, ukazuje na udaljenost i intenzitet paše. Posebno naglašeno zujanje olakšava komunikaciju, jer u košnici vlada potpuni mrak što dodatno čini ovaj način komunikacije fascinantnim.
Pčele se izuzetno dobro orijentiraju. Ukoliko se košnica pomakne za samo pola metra od mjesta gdje je bila može se primijetiti kako pčele kruže na mjestu gdje je košnica bila i tek nakon nekoliko minuta pronalaze novi ulaz. Ukoliko se košnica pomakne na drugo udaljenije mjesto pčele će ući u prvu najbližu košnicu iako nije njezina, a pčele stražarice će je pustiti unutra ukoliko donosi nektar. U slučaju da pčela ne donosi nektar u novu košnicu, pčele stražarice će je ili otjerati ili ubiti. Sve ovo govori u prilog činjenici da posebno moramo biti obazrivi prilikom odabira mjesta za pčelinjak, jer naknadna pomicanja košnica neće biti tako lako izvodljiva. Najbolje je košnicu prebaciti na novu lokaciju koja je udaljena najmanje 10 kilometara, pa je onda vratiti za dvadesetak dana natrag na novo mjesto.
Pčele mogu letjeti brzinom i do 45 km/h, a mogu se udaljiti i do 5 kilometara od košnice u potrazi za pašom.
Trut
Muške pčele se zovu trutovi i oni se legu iz neoplođenih jajašaca. Zabluda je da oni ništa ne rade i da je njihov jedini zadatak parenje s maticom. Zapravo oni imaju jako važnu ulogu u košnici. Ukoliko matica iz nekog razloga mora izaći iz košnice (npr. odlaska i stvaranja novog društva), trutovi lete oko nje i brane je od ptica i drugih grabežljivaca koji bi ju mogli pojesti. Trutovi osim obrane matice imaju druge važne uloge: griju leglo, ventiliraju košnicu (bez održavanja potrebne temperature i vlažnosti, med se neće isušiti, već će fermentirati), potiču pčele radilice na skupljanje meda na način da pčele mogu biti sigurne da će leglo biti na optimalnoj temperaturi dok su one na paši, čiste košnicu i rade sve druge poslove za dobrobit zajednice. Trutova brojčano ima oko 1% u odnosu na pčele radilice.
Trutovi napuštaju košnicu i mogu ostati u zraku i preko sat vremena. Tom prilikom lete u takozvane kongregacijske zone udaljene 10 – 15 kilometara od svojih košnica, gdje se odigrava oplodnja u zraku na oko 100 m visine. Na ovaj način izbjegava se oplodnja u srodstvu, a nakon oplodnje trutovi umiru.
Trutovi imaju vrlo razvijene osjetilne organe. Kod pčele radilice oči su relativno male, a u mužjaka toliko velike da se dodiruju na stražnjem dijelu glave. Ticala su također duža od onih u pčela radilica. Mužjaku nedostaju vrećice za sakupljanje peluda. Također ima i takav probavni trakt da se ne može hraniti sam nego ga hrane pčele radilice. Pčelinje društvo uzgaja trutove od svibnja do kraja ljeta. Za odgajanje trutovskog legla pčele troše pet puta više resursa u odnosu na pčelu radilicu. Od polaganja jajeta do izlaska truta iz ćelije saća potrebno je 24 dana. Trutovi se po izgledu razlikuju i od matice i od pčele radilice. Krupniji su od pčela radilica te su širi, ali istovremeno i kraći od matice. Završetkom ljeta, kako trutovi sami nisu u mogućnosti hraniti se, pčele radilice ih prestaju hraniti. Trutovi umiru od gladi ili hladnoće kada ih pčele izbace van iz košnice prije svog uzimljavanja.
Težnja savršenom funkcioniranju društva i besprijekornom ustroju je prirodan nagon ovih vrijednih životinjica. Taj divan svijet pčela je još daleko kompleksniji od ovih površnih činjenica o kojima je bilo riječi. Upoznati pčele i njihov sustav vrijednosti je pravo blago koje može promijeniti život svakog pojedinca koji im se posveti i koji ih poželi upoznati.
Korisni linkovi: Medica, Chillabelo, Propolo, Anthophila
